Page 171 - Droge in nekemične zasvojenosti v Obalno-kraški regiji in Primorsko-goranski županiji / Droge i nekemijske ovisnosti u Obalno-kraškoj i Primorsko-goranskoj županiji. Zbornik povzetkov. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 171
Nekemijske ili ponašajne ovisnosti DROGE I NEKEMIJSKE OVISNOSTI
(engl. Behavioral Addictions) U OBALNO-KRAŠKOJ REGIJI
I PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI
Mirna Macur
Što je ovisnost i što sve ubrajamo u ovisnost? Američko društvo za medici-
nu ovisnosti ASAM (American Society of Addiction Medicine) 2011. godine
objavilo je novu definiciju ovisnosti kojom naglašava da je riječ o »kronič-
nom poremećaju u radu mozga, a ne samo problem u ponašanju, koji je po-
sljedica pretjeranog uživanja alkohola, droga, igranja igara na sreću ili spol-
nosti. Ovisnost je, prije svega, kronična bolest sustava nagrađivanja u moz-
gu i centara koji su povezani s motivacijom i pamćenjem. Nefunkcioniran-
je tih sklopova neuronskih veza se očituje na biološkom, mentalnom, soci-
jalnom i duhovnom nivou. Izražava se kroz patološku potrebu pojedinca
za ugodom i/ili opuštanjem pri korištenju tvari i izboru određenih pona-
šanja« (»Kaj je zasvojenost?«, 2015). Bez obzira na to, međunarodna kla-
sifikacija bolesti MKB-10 još uvijek prepoznaje samo tradicionalne oblike
ovisnosti kao što su alkohol, zabranjene droge i duhan. U okviru klasifika-
cije mentalnih bolesti DSM-V uvedeno je novo poglavlje »Non-Substan-
ce-Related Disorders«, s kojim se od svibnja 2013. i kockanje uvrštava kao
»Gambling Disorder«. Postoji puno vrsta ovisnosti koje nisu povezane sa
uzimanjem supstanci te isto toliko napora da ih se uvrsti u DSM-V.
Sve je više pokazatelja zajedničkih značajki različitih oblika ovisnosti –
kako kod kemijskih tako i kod nekemijskih ovisnosti: dominacija određe-
ne aktivnosti u životu pojedinca, promjena raspoloženja pri uključivanju u
tu aktivnosti; tolerancija (pojedinac postupno produžuje vrijeme namijen-
jeno toj aktivnosti), povlačenje (neugodni osjećaji koji se pojave kada oso-
ba ne može izvoditi željene aktivnosti), konflikt (javlja se u odnosu s bliž-
njima, s drugim redovnim aktivnostima pojedinca, unutar pojedinca zbog
trošenja prevelike količine vremena za navedenu aktivnost) i ponavljanje
prijašnjih uzoraka ponašanja. (Egorov, 2013; Griffiths, 2015) – sve te zna-
čajke, naime, služe kao kriteriji za dijagnozu.
169
(engl. Behavioral Addictions) U OBALNO-KRAŠKOJ REGIJI
I PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI
Mirna Macur
Što je ovisnost i što sve ubrajamo u ovisnost? Američko društvo za medici-
nu ovisnosti ASAM (American Society of Addiction Medicine) 2011. godine
objavilo je novu definiciju ovisnosti kojom naglašava da je riječ o »kronič-
nom poremećaju u radu mozga, a ne samo problem u ponašanju, koji je po-
sljedica pretjeranog uživanja alkohola, droga, igranja igara na sreću ili spol-
nosti. Ovisnost je, prije svega, kronična bolest sustava nagrađivanja u moz-
gu i centara koji su povezani s motivacijom i pamćenjem. Nefunkcioniran-
je tih sklopova neuronskih veza se očituje na biološkom, mentalnom, soci-
jalnom i duhovnom nivou. Izražava se kroz patološku potrebu pojedinca
za ugodom i/ili opuštanjem pri korištenju tvari i izboru određenih pona-
šanja« (»Kaj je zasvojenost?«, 2015). Bez obzira na to, međunarodna kla-
sifikacija bolesti MKB-10 još uvijek prepoznaje samo tradicionalne oblike
ovisnosti kao što su alkohol, zabranjene droge i duhan. U okviru klasifika-
cije mentalnih bolesti DSM-V uvedeno je novo poglavlje »Non-Substan-
ce-Related Disorders«, s kojim se od svibnja 2013. i kockanje uvrštava kao
»Gambling Disorder«. Postoji puno vrsta ovisnosti koje nisu povezane sa
uzimanjem supstanci te isto toliko napora da ih se uvrsti u DSM-V.
Sve je više pokazatelja zajedničkih značajki različitih oblika ovisnosti –
kako kod kemijskih tako i kod nekemijskih ovisnosti: dominacija određe-
ne aktivnosti u životu pojedinca, promjena raspoloženja pri uključivanju u
tu aktivnosti; tolerancija (pojedinac postupno produžuje vrijeme namijen-
jeno toj aktivnosti), povlačenje (neugodni osjećaji koji se pojave kada oso-
ba ne može izvoditi željene aktivnosti), konflikt (javlja se u odnosu s bliž-
njima, s drugim redovnim aktivnostima pojedinca, unutar pojedinca zbog
trošenja prevelike količine vremena za navedenu aktivnost) i ponavljanje
prijašnjih uzoraka ponašanja. (Egorov, 2013; Griffiths, 2015) – sve te zna-
čajke, naime, služe kao kriteriji za dijagnozu.
169
