Page 262 - Šuligoj, Metod, ur., 2015. Retrospektiva turizma Istre. Založba Univerze na Primorskem, Koper.
P. 262
otelirja in 8 lastnikov kavarn. Leta 1883 Pokorny na imao: dva slastičara, dva gostioničara, jednog hotelijera
svojem potovanju po vzhodni obali Istre omenja preprosto i osam vlasnika kavana. Godine 1883. Pokorny spominje
gostilno v Mošćenički Dragi (Opatijska riviera), v kateri u Mošćeničkoj Dragi (Opatijska rivijera) na svojoj turi
ni bilo mogoče dobiti ničesar drugega za pod zob kot istočnom obalom Istre jednostavnu gostionicu u kojoj
vmešana jajca, za pijačo pa istrsko rdeče vino. Avtor tudi nije bilo moguće ništa drugo dobiti za jelo osim jelo od
piše, da se je ta preprostost in izrazita skromna ponudba jaja (kajganu), a za popiti istarsko crveno vino. Isto tako,
jedi pokazala v vseh maloštevilnih gostilnah Opatijske autor piše da se jednostavnost pokazala i u gostionicama
riviere. Nadaljuje, da je samo v Albergo all'ancora (slv. cijele Opatijske rivijere kroz njihov mali broj i izrazitu
Hotel pri sidru) v Opatiji sprejemljiva ponudba jedi. V skromnost ponude jela. Prema istom autoru, jedino se u
Lovranu je bil ob napisu Eutree au restaurant majhen Albergo all'ancora (hrv. Hotel kod sidra) u Opatiji može
prostor, v katerem se poleg piva iz Gradca, sirov in salam dobiti prihvatljiva ponuda jela. U Lovranu je kraj natpisa
ni ponujalo ničesar drugega.10 Potopisec takrat ni bil zado- Eutree au restaurant bila mala prostorija u kojoj se osim
voljen z gastronomsko ponudbo niti z gostinskimi obrati piva iz Graza te sireva i salama ništa drugo nije nudilo10.
na Opatijski rivieri. Putopisac tada nije bio zadovoljan gastronomskom ponu-
dom ni ugostiteljskim objektima koje je nudila Opatijska
V Opatiji je avstrijska Družba Južnih železnic ob sode- rivijera.
lovanju Mednarodnih spalnih vlakov in še nekaterih
družb ter ob pomoči države leta 1884 zgradila prvi hotel U Opatiji je austrijsko Društvo južnih željeznica uz su-
Quarnero – Kvarner, ki je imel tudi prekrasno kavarno djelovanje Međunarodnih kola za spavanje i još nekih
s teraso (Cafe Quarnero), ki je prikazana na Sliki 1. Z društava te potpomognuto od strane države sagradilo prvi
izgradnjo železniške proge in prihodom Družbe Južnih hotel Quarnero, Kvarner, 1884. godine, koji je u svom
železnic na Opatijsko riviero se je za namestitvene in sastavu imao prekrasnu kavanu s terasom (Cafe Quarne-
gostinske obrate začelo novo obdobje. Družba Južnih ro), koja je prikazana na slici 1. Izgradnjom željezničke
železnic je ob postavitvi hotelov (Hotel Kvarner in pruge i dolaskom Društva južnih željeznica na Opatijsku
Stephanie v Opatiji) poskušala ponudbo prilagoditi bogati rivijeru započeli su novi dani kako za smještajnu tako i
klienteli, ki je bivala v njihovih obratih. Na novo odprte za ugostiteljsku ponudu. Društvo južnih željeznica je uz
kavarne v novih hotelih so bile središče družabnega izgradnju hotela (hotel Kvarner i Stephanie u Opatiji)
življenja takratnih gostov, ki so bivali v Opatiji. Glede na nastojalo ponudu prilagoditi bogatoj klijenteli koja je bo-
to, da je večina gostov prihajala z območja Avstro-Ogrske ravila u njihovim objektima. Svakako da su novootvorene
monarhije, je bila tudi ponudba v opatijskih kavarnah kavane u okviru novih hotela predstavljale centar druš-
prilagojena dunajskemu načinu življenja. Avstrijci so se tvenog života gostiju koji su odsjedali u Opatiji. Kako je
v Opatiji počutili kot v domačih krajih zaradi kompletne većina gostiju bila s područja Austro-Ugarske monarhije,
ponudbe – destinacije, arhitekture hotelov, videza samega tako su ponude u opatijskim kavanama bile prilagođene
mesta, kavarn. Tudi kulinarična in enološka ponudba je bečkom načinu života. Austrijanci su se u Opatiji osjećali
bila kot na Dunaju. Tako je npr. dvorni kuhar Blaschke kao u svojim krajevima zbog ukupne ponude destinacije,
štirikrat na dan dostavljal ročno narejene slaščice, pri arhitekture hotela, izgleda grada i kavana. Gastro i eno
Josefu Lokeyju so ponujali pivo (Slika 2), v Wiener Hof- ponuda bila je kao u samom Beču. Tako je npr. dvorski
bräu-Etablissement und Vöslauer pa peneče vino podjetja kuhar Blaschke četiri puta dnevno dostavljao ručno rađe-
Schlumberger. Seveda ni manjkala niti kava Julius Meinl, na peciva, nudila su se piva kod Josefa Lokeya (slika 2), a
ki je bila naprodaj v prodajnem centru Bazar Mandria.11 u Wiener Hofbräu-Etablissement und Vöslauer pjenušavo
Gastronomska ponudba je vsekakor poskušala zadovoljiti vino poduzeća Schlumberger. Naravno da nije nedostaja-
lo ni kave Julius Meinl koju se moglo kupiti u prodajnom

262
   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267