Page 154 - Sedmak, Gorazd, in Almir Peštek, ur. 2015. Strateški aspekti upravljanja turističkom destinacijom / Strateški aspekti upravljanja turistične destinacije. Sarajevo / Koper
P. 154
svog prisustva. Historija i prisustvo čovjeka na teritoriji ove zemlje seže sve do
perioda neolita o čemu svjedoče brojni arheološki lokaliteti i nastavlja nikad
prekinuta do danas. Taj dugi vremenski period rezultirao je nastankom
jedinstvenog kulturnog i historijskog naslijeđa koje predstavlja prepoznatljivi
pečat ove zemlje. Različite kulture, običaji, narodi, religije, koje su se tu
miješale, nadopunjavale i razvijale, istkale su nešto što se rijetko viđa. Upravo
je upečatljiv taj segment religije u Bosni i Hercegovini, koja je oduvijek bila
okarakterizirana kao multireligijska, gdje je jedini prihvatljiv način življenja
onaj zajednički. Tako nimalo nije neobično, bar ne u Bosni i Hercegovini, da se
na teritoriji od 100m2 nalazi džamija, katolička katedrala, pravoslavna crkva i
sinagoga, što je slučaj u glavnom gradu Sarajevu. Materijalno kulturno
naslijeđe, a posebno ono graditeljsko je mnogobrojno i rasprostranjeno širom
zemlje, gdje i najmanja zajednica, selo ili varoš ima svoju priču, ima svoju
baštinu. Bogata, a nadasve turbulentna historija, koja se konstantno poigravala
ovom zemljom nikad je ne ostavljajući po strani od svjetskih događaja,
doprinijela je da ista bude propoznata kao riznica historijskog i kulturnog
naslijeđa u Evropi. Prirodne ljepote i rijetkosti koje uokviruju kulturnu baštinu
ove zemlje, te pružaju mogućnosti za obavljanje različitih sportskih,
avanturističkih, ali i edukativnih aktivnosti uveliko doprinose atraktivnosti
cijele zemlje. Brojne rijeke, jezera, planine, šume i druge prirodne ljepote ne
ostavljaju ravnodušnim nikoga. Naime, ova zemlja posjeduje savršen spoj
kulture, historije i prirodne baštine, koji ima potencijal da zadovolji interese
današnjih učesnika turističkih kretanja.
Nažalost, ratna dešavanja koja su se dogodila na ovim prostorima u velikoj
mjeri rezultirala su uništavanjem kulturnog naslijeđa, ali i prirodne baštine.
Naime, radi se tome da je uništavanje kulturne baštine koja se dovodi u
vezu s identitetom stanovnika ove zemlje bilo organizirano i planirano na
jedan sistematičan način kao što je to slučaj s gradskom Vijećnicom u
Sarajevu. Nakon detaljnih i adekvatnih istraživačkih i sudskih procedura
takav pristup uništavanju kulturnog naslijeđa je i dokazan (slika 1 i 2).
Veliki broj tog naslijeđa je obnovljen, ali istina je da još dosta toga čeka
na svoj momenat. Bez obzira na takvo stanje velikog dijela kulturne
baštine, trenutni posjetioci ne ostaju uskraćeni, jer mnogo njih upravo
zanimaju ta nemila dešavanja. Tako da pored pomenutih kulturnih i
prirodnih potencijala za razvoj turizma u Bosni i Hercegovini,
svjedočanstva i lokaliteti koji se dovode u vezu s proteklim ratnim
dešavanjima i patnjom ljudi na ovim prostorima prerastaju u značajne
turističke atrakcije. Najveći dio posjeta međunarodnih turista upravo su
zabilježene na tim lokalitetima, dok je veliki interes i za događaje koji se
152
perioda neolita o čemu svjedoče brojni arheološki lokaliteti i nastavlja nikad
prekinuta do danas. Taj dugi vremenski period rezultirao je nastankom
jedinstvenog kulturnog i historijskog naslijeđa koje predstavlja prepoznatljivi
pečat ove zemlje. Različite kulture, običaji, narodi, religije, koje su se tu
miješale, nadopunjavale i razvijale, istkale su nešto što se rijetko viđa. Upravo
je upečatljiv taj segment religije u Bosni i Hercegovini, koja je oduvijek bila
okarakterizirana kao multireligijska, gdje je jedini prihvatljiv način življenja
onaj zajednički. Tako nimalo nije neobično, bar ne u Bosni i Hercegovini, da se
na teritoriji od 100m2 nalazi džamija, katolička katedrala, pravoslavna crkva i
sinagoga, što je slučaj u glavnom gradu Sarajevu. Materijalno kulturno
naslijeđe, a posebno ono graditeljsko je mnogobrojno i rasprostranjeno širom
zemlje, gdje i najmanja zajednica, selo ili varoš ima svoju priču, ima svoju
baštinu. Bogata, a nadasve turbulentna historija, koja se konstantno poigravala
ovom zemljom nikad je ne ostavljajući po strani od svjetskih događaja,
doprinijela je da ista bude propoznata kao riznica historijskog i kulturnog
naslijeđa u Evropi. Prirodne ljepote i rijetkosti koje uokviruju kulturnu baštinu
ove zemlje, te pružaju mogućnosti za obavljanje različitih sportskih,
avanturističkih, ali i edukativnih aktivnosti uveliko doprinose atraktivnosti
cijele zemlje. Brojne rijeke, jezera, planine, šume i druge prirodne ljepote ne
ostavljaju ravnodušnim nikoga. Naime, ova zemlja posjeduje savršen spoj
kulture, historije i prirodne baštine, koji ima potencijal da zadovolji interese
današnjih učesnika turističkih kretanja.
Nažalost, ratna dešavanja koja su se dogodila na ovim prostorima u velikoj
mjeri rezultirala su uništavanjem kulturnog naslijeđa, ali i prirodne baštine.
Naime, radi se tome da je uništavanje kulturne baštine koja se dovodi u
vezu s identitetom stanovnika ove zemlje bilo organizirano i planirano na
jedan sistematičan način kao što je to slučaj s gradskom Vijećnicom u
Sarajevu. Nakon detaljnih i adekvatnih istraživačkih i sudskih procedura
takav pristup uništavanju kulturnog naslijeđa je i dokazan (slika 1 i 2).
Veliki broj tog naslijeđa je obnovljen, ali istina je da još dosta toga čeka
na svoj momenat. Bez obzira na takvo stanje velikog dijela kulturne
baštine, trenutni posjetioci ne ostaju uskraćeni, jer mnogo njih upravo
zanimaju ta nemila dešavanja. Tako da pored pomenutih kulturnih i
prirodnih potencijala za razvoj turizma u Bosni i Hercegovini,
svjedočanstva i lokaliteti koji se dovode u vezu s proteklim ratnim
dešavanjima i patnjom ljudi na ovim prostorima prerastaju u značajne
turističke atrakcije. Najveći dio posjeta međunarodnih turista upravo su
zabilježene na tim lokalitetima, dok je veliki interes i za događaje koji se
152
