Page 156 - Sedmak, Gorazd, in Almir Peštek, ur. 2015. Strateški aspekti upravljanja turističkom destinacijom / Strateški aspekti upravljanja turistične destinacije. Sarajevo / Koper
P. 156
zemlji. Naime, radi se tome da već dvije decenije od završetka ratnih
dejstava Bosna i Hercegovina i dalje bilježi velike zaostatke u svom
razvoju.
U zemlji koja je ekonomski neperspektivna sa stopom nezaposlenosti
preko 40 %, društvenim i socijalnim problemima, za očekivati je da je
segment kulture u potpunosti zapostavljen. To dokazuje i činjenica da je
tek nedavno nakon skoro tri godine Zemaljski muzej kao jedna od
najstarijih kulturnih i naučnih ustanova u Bosni i Hercegovini otvorio
svoja vrata za posjetitelje (slika 3). Nije bolja situacija ni s umjetničkim
galerijama, pozorištima, a stanje materijalnog kulturnog naslijeđa je više
nego zabrinjavajuće (slika 4). Kako je turizam u porastu, a kulturno
naslijeđe zajedno s prirodnom baštinom vodeći potencijal za njegov daljnji
razvoj, potrebno je dati odgovor na pitanja koja se tu javljaju. To su
prvenstveno odnosi na rješenje pitanja i nesuglasica oko nadležnosti u
sektoru kulture, ali i turizmu što predstavlja direktnu prepreku u radu i
napretku istih. Teško je zalagati se za razvoj nečega ako u samom početku
razmatranja mogućnosti šanse za ostvarivanje istog su minimalne ili
nemoguće. Opće poznata je činjenica da problemi opstanka ovih i sličnih
institucija kao i stanje kulturnog naslijeđa nisu samo finansijskog
karaktera. Državno uređenje kao i dvadesetogodišnja vladajuća struktura
se u svim segmentima društva do sada pokazala kao nefunkcionalna,
nezainteresirana i jednostavno nesposobna da riješi ove i slične probleme
(Alipour & Dizdarević, 2007).
Nažalost, takvo stanje se nastavlja. I tako dok se institucije koje su
nadležne ili misle da su nadležene bave tim istim problemima nadležnosti,
situacija na terenu ostaje nepromijenjena, pa čak i gora. Radi se tome da je
brojno kulturno historijsko naslijeđe u potpunosti prepušteno samo sebi i
kao takvo konstantno izloženo različitim oblicima devastacije (slika 4).
Nemogućnost pronalaženja osnovnih sredstava bar za njihovo privremenu
zaštitu koja bi osigurala zabranu pristupa i smanjila dodatna oštećenja
stvara mogućnost za njihovo totalno uništenje.
154
dejstava Bosna i Hercegovina i dalje bilježi velike zaostatke u svom
razvoju.
U zemlji koja je ekonomski neperspektivna sa stopom nezaposlenosti
preko 40 %, društvenim i socijalnim problemima, za očekivati je da je
segment kulture u potpunosti zapostavljen. To dokazuje i činjenica da je
tek nedavno nakon skoro tri godine Zemaljski muzej kao jedna od
najstarijih kulturnih i naučnih ustanova u Bosni i Hercegovini otvorio
svoja vrata za posjetitelje (slika 3). Nije bolja situacija ni s umjetničkim
galerijama, pozorištima, a stanje materijalnog kulturnog naslijeđa je više
nego zabrinjavajuće (slika 4). Kako je turizam u porastu, a kulturno
naslijeđe zajedno s prirodnom baštinom vodeći potencijal za njegov daljnji
razvoj, potrebno je dati odgovor na pitanja koja se tu javljaju. To su
prvenstveno odnosi na rješenje pitanja i nesuglasica oko nadležnosti u
sektoru kulture, ali i turizmu što predstavlja direktnu prepreku u radu i
napretku istih. Teško je zalagati se za razvoj nečega ako u samom početku
razmatranja mogućnosti šanse za ostvarivanje istog su minimalne ili
nemoguće. Opće poznata je činjenica da problemi opstanka ovih i sličnih
institucija kao i stanje kulturnog naslijeđa nisu samo finansijskog
karaktera. Državno uređenje kao i dvadesetogodišnja vladajuća struktura
se u svim segmentima društva do sada pokazala kao nefunkcionalna,
nezainteresirana i jednostavno nesposobna da riješi ove i slične probleme
(Alipour & Dizdarević, 2007).
Nažalost, takvo stanje se nastavlja. I tako dok se institucije koje su
nadležne ili misle da su nadležene bave tim istim problemima nadležnosti,
situacija na terenu ostaje nepromijenjena, pa čak i gora. Radi se tome da je
brojno kulturno historijsko naslijeđe u potpunosti prepušteno samo sebi i
kao takvo konstantno izloženo različitim oblicima devastacije (slika 4).
Nemogućnost pronalaženja osnovnih sredstava bar za njihovo privremenu
zaštitu koja bi osigurala zabranu pristupa i smanjila dodatna oštećenja
stvara mogućnost za njihovo totalno uništenje.
154
