Page 216 - Sedmak, Gorazd, in Almir Peštek, ur. 2015. Strateški aspekti upravljanja turističkom destinacijom / Strateški aspekti upravljanja turistične destinacije. Sarajevo / Koper
P. 216
U nastavku se nalazi pećina koju je sve donedavno koristio spomenuti Jozo
veći dio godine za stanovanje kao posljednji bosanski troglodit.
Također u blizini Kraljeve Sutjeske, na udaljenosti od jedva kojih stotinjak
metara jedna od druge, pored rijeke Trstionice nalaze Donja ili Velika
Ljestvača i Gornja Ljestvača. Na ulazu u Donju Ljestvaču, uz rub stijene,
vide se ostaci zida znatne debljine. Kako se u nju nekad ulazilo, govori
nam njezin naziv - pomoću ljestava koje su bile pričvršćene na ulaz. Gornja
Ljestvača su ustvari dvije manje pećine smještene jedna iznad druge, ali
visoko u stijeni, tako da im je danas pristup nemoguć bez posebne opreme.
Na ulazu u obje pećine primjećuju se tragovi zida. Istraživanje
unutrašnjosti je pokazalo da je pećina dobrim dijelom vještački dorađena,
s neznatnim ostacima zida vezanog krečnim malterom. Unutar pećine su
dvije vještački usječene polukružne niše slične onima u grobnoj crkvi
vojvode Hrvoja u Jajcu. Da li su te niše služile kao osariji, za smještaj
relikvija ili za knjige, nije toliko važno. Treba spomenuti da put od
Kraljeve Sutjeske do kraljevskog grada Bobovca prolazi ispod ovih pećina.
Sličan kompleks pećina nalazi se na sastavu Katinog potoka i Radonićke
rijeke, negdje na četveromeđi današnjih općina Vareš, Visoko, Kakanj i
Breza. Poznata je kao Crvena stijena. I ovdje se, kao kod Gornje Ljestvače,
na različitim visinama nalaze dvije manje pećine. Unutrašnjost jedne koja
je do sada ispitana je u cjelosti djelo čovjeka. Skromne dimenzije, približno
2 m širine, 3 m dužine i oko 2 metra visine, omogućavale su boravak samo
jednom čovjeku. Nikakvih udubljenja sličnih niša nema na zidovima.
Jedino se pri samom ulazu nalazi neka vrsta oltara ili mihraba. Na drugoj
strani ulaza je probijena rupa kroz stjenoviti zid koja je služila za vezivanje
drvenih ljestava. Preko njih se ulazilo u ćeliju. Osim toga, u neko za sada
nepoznato vrijeme, u isposnicu se ulazilo i preko drvenog stepeništa koje
se oslanjalo na horizontalne nosive grede. Od drvene konstrukcije nije
ostalo ništa. Ipak, rupe u stijeni su dovoljne da omoguće rekonstrukciju
ulaza. Prema cjelokupnom izgledu, to je tipična isposnička ćelija.
Međutim, ono što je interesantno i što ovom mjestu daje izuzetan značaj
jest narodno predanje koje je zabilježio etnograf Milenko Filipović u svom
djelu Visočka nahija. On navodi da su u Crvenoj stijeni, navodno, živjela
dva Arapina koji su sahranjeni nedaleko - prvi u turbetu u Podvincima, a
drugi 20 minuta hoda uz Radonićku Rijeku, u turbetu na Arapovcu. Prema
tome, što se tiče Crvene stijene, može se, s jedne strane, govoriti o tipičnim
214
veći dio godine za stanovanje kao posljednji bosanski troglodit.
Također u blizini Kraljeve Sutjeske, na udaljenosti od jedva kojih stotinjak
metara jedna od druge, pored rijeke Trstionice nalaze Donja ili Velika
Ljestvača i Gornja Ljestvača. Na ulazu u Donju Ljestvaču, uz rub stijene,
vide se ostaci zida znatne debljine. Kako se u nju nekad ulazilo, govori
nam njezin naziv - pomoću ljestava koje su bile pričvršćene na ulaz. Gornja
Ljestvača su ustvari dvije manje pećine smještene jedna iznad druge, ali
visoko u stijeni, tako da im je danas pristup nemoguć bez posebne opreme.
Na ulazu u obje pećine primjećuju se tragovi zida. Istraživanje
unutrašnjosti je pokazalo da je pećina dobrim dijelom vještački dorađena,
s neznatnim ostacima zida vezanog krečnim malterom. Unutar pećine su
dvije vještački usječene polukružne niše slične onima u grobnoj crkvi
vojvode Hrvoja u Jajcu. Da li su te niše služile kao osariji, za smještaj
relikvija ili za knjige, nije toliko važno. Treba spomenuti da put od
Kraljeve Sutjeske do kraljevskog grada Bobovca prolazi ispod ovih pećina.
Sličan kompleks pećina nalazi se na sastavu Katinog potoka i Radonićke
rijeke, negdje na četveromeđi današnjih općina Vareš, Visoko, Kakanj i
Breza. Poznata je kao Crvena stijena. I ovdje se, kao kod Gornje Ljestvače,
na različitim visinama nalaze dvije manje pećine. Unutrašnjost jedne koja
je do sada ispitana je u cjelosti djelo čovjeka. Skromne dimenzije, približno
2 m širine, 3 m dužine i oko 2 metra visine, omogućavale su boravak samo
jednom čovjeku. Nikakvih udubljenja sličnih niša nema na zidovima.
Jedino se pri samom ulazu nalazi neka vrsta oltara ili mihraba. Na drugoj
strani ulaza je probijena rupa kroz stjenoviti zid koja je služila za vezivanje
drvenih ljestava. Preko njih se ulazilo u ćeliju. Osim toga, u neko za sada
nepoznato vrijeme, u isposnicu se ulazilo i preko drvenog stepeništa koje
se oslanjalo na horizontalne nosive grede. Od drvene konstrukcije nije
ostalo ništa. Ipak, rupe u stijeni su dovoljne da omoguće rekonstrukciju
ulaza. Prema cjelokupnom izgledu, to je tipična isposnička ćelija.
Međutim, ono što je interesantno i što ovom mjestu daje izuzetan značaj
jest narodno predanje koje je zabilježio etnograf Milenko Filipović u svom
djelu Visočka nahija. On navodi da su u Crvenoj stijeni, navodno, živjela
dva Arapina koji su sahranjeni nedaleko - prvi u turbetu u Podvincima, a
drugi 20 minuta hoda uz Radonićku Rijeku, u turbetu na Arapovcu. Prema
tome, što se tiče Crvene stijene, može se, s jedne strane, govoriti o tipičnim
214
