Page 167 - Čuš, Alenka, et al. ur. (2018). Družbeni in politični procesi v sodobnih slovanskih kulturah, jezikih in literaturah. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 167
društveno pamćenje i sjećanje na ivana gor ana kovačića
je uvijek konkretno povezano i specifično za vrijeme, prostor i društvenu
skupinu/pojedince koji ga manifestiraju (Assmann 2006, Assmann 2008), a
koji upirući se o prošlost progovaraju o sadašnjosti (Bermanec et al. 2007).
Povjesničarke Maja Brkljačič i Sanja Prlenda naglasile su da su u istraživa-
nju društvenog sjećanja relevantna pitanja „tko se prisjeća, u kojem kontek-
stu, gdje i nasuprot čega?“ (2006, 13). Inherentno je politično zbog selekcije
elemenata koji će tvoriti skup sjećanja (Assmann 2008).
Društveno sjećanje Ivana Gorana Kovačića kompleksna je tema s du-
gom kronologijom i genealogijom ideja koje su oblikovale Ivana Gorana
Kovačića kao figuru sjećanja,2 a kakva se manifestira danas. Ovaj rad je za-
hvat u jednu epizodu društvenog sjećanja na Kovačića i iscrtavanje genea-
logije jedne interpretacije figure sjećanja ovog književnika. Pritom, proces
ispisivanja jedne takve genealogije ideja analitički je projekt stvaranja kon-
ceptualnog konstrukta, „argument u pojavi otkrića […] praksa koja, kada
je uspješna, otkriva ne samo genetski lanac već epistemološko polje i njego-
ve diskurzivne tvorevine“ (Appadurai 1988, 40).
2003. godine, povodom devedeset godina od rođenja i šezdeset godi-
na od Kovačićeve smrti u hrvatskoj kulturnoj i akademskoj sferi odvio se
društveni događaj te je objavljeno nekoliko tekstova koje je važno markirati
kao točke u genealogiji društvenog sjećanja na njega. Organizirani su sa že-
ljom organizatora da se „demistificira“ i „dezideologizira“, tj. re-interpreti-
ra i re-valorizira književnokritičko društveno sjećanje na Kovačića. Odabir
ovih momenata za ovaj rad je selektivan, „jer je svaka genealogija izbor iz-
među stvarno beskonačnog skupa genealogija koje sačinjavaju problem
utjecaja i izvora u intelektualnoj povijesti“ (Appadurai 1988, 40). Odabrao
sam u radu predstaviti ovu epizoda društvenog Ivana Gorana Kovačića jer
se njoj mogu jasno prepoznati društveni i politički procesi u suvremenom
hrvatskom društvu i književnosti, mada nisu esencijalne metafore za su-
vremeno hrvatsko društvo. U ovom radu promatram ih kao vektore sjeća-
nja, koje Henry Rousso definira kao „nositelj[e] sjećanja […] izvor[e] koji
predlaž[u] namjernu rekonstrukciju događaja za društvenu svrhu […] re-
prezentacije tog događaja, bilo svjesne ili podsvjesne, eksplicitne ili impli-
citne (1991, 219).3 Kao takvi, u osnovi su performativni, odnosno društveno
2 Jan Assmann definira figure sjećanja kao ishode ideja pojmova i iskustva, karakter-
izirane konkretnošću, kojima ideje i društvene istine predstavljene u konkretnim
oblicima događaja, osoba i mjesta postaju dio individualnog i kolektivnog sjećanja
(Assmann 2006, 54)
3 Henry Rousso u istraživanju sjećanja na period Vichyjevske Francuske kao vektore
sjećanja razmatra politički diskurs, komemorativne rituale, filmove i historiografije
165
je uvijek konkretno povezano i specifično za vrijeme, prostor i društvenu
skupinu/pojedince koji ga manifestiraju (Assmann 2006, Assmann 2008), a
koji upirući se o prošlost progovaraju o sadašnjosti (Bermanec et al. 2007).
Povjesničarke Maja Brkljačič i Sanja Prlenda naglasile su da su u istraživa-
nju društvenog sjećanja relevantna pitanja „tko se prisjeća, u kojem kontek-
stu, gdje i nasuprot čega?“ (2006, 13). Inherentno je politično zbog selekcije
elemenata koji će tvoriti skup sjećanja (Assmann 2008).
Društveno sjećanje Ivana Gorana Kovačića kompleksna je tema s du-
gom kronologijom i genealogijom ideja koje su oblikovale Ivana Gorana
Kovačića kao figuru sjećanja,2 a kakva se manifestira danas. Ovaj rad je za-
hvat u jednu epizodu društvenog sjećanja na Kovačića i iscrtavanje genea-
logije jedne interpretacije figure sjećanja ovog književnika. Pritom, proces
ispisivanja jedne takve genealogije ideja analitički je projekt stvaranja kon-
ceptualnog konstrukta, „argument u pojavi otkrića […] praksa koja, kada
je uspješna, otkriva ne samo genetski lanac već epistemološko polje i njego-
ve diskurzivne tvorevine“ (Appadurai 1988, 40).
2003. godine, povodom devedeset godina od rođenja i šezdeset godi-
na od Kovačićeve smrti u hrvatskoj kulturnoj i akademskoj sferi odvio se
društveni događaj te je objavljeno nekoliko tekstova koje je važno markirati
kao točke u genealogiji društvenog sjećanja na njega. Organizirani su sa že-
ljom organizatora da se „demistificira“ i „dezideologizira“, tj. re-interpreti-
ra i re-valorizira književnokritičko društveno sjećanje na Kovačića. Odabir
ovih momenata za ovaj rad je selektivan, „jer je svaka genealogija izbor iz-
među stvarno beskonačnog skupa genealogija koje sačinjavaju problem
utjecaja i izvora u intelektualnoj povijesti“ (Appadurai 1988, 40). Odabrao
sam u radu predstaviti ovu epizoda društvenog Ivana Gorana Kovačića jer
se njoj mogu jasno prepoznati društveni i politički procesi u suvremenom
hrvatskom društvu i književnosti, mada nisu esencijalne metafore za su-
vremeno hrvatsko društvo. U ovom radu promatram ih kao vektore sjeća-
nja, koje Henry Rousso definira kao „nositelj[e] sjećanja […] izvor[e] koji
predlaž[u] namjernu rekonstrukciju događaja za društvenu svrhu […] re-
prezentacije tog događaja, bilo svjesne ili podsvjesne, eksplicitne ili impli-
citne (1991, 219).3 Kao takvi, u osnovi su performativni, odnosno društveno
2 Jan Assmann definira figure sjećanja kao ishode ideja pojmova i iskustva, karakter-
izirane konkretnošću, kojima ideje i društvene istine predstavljene u konkretnim
oblicima događaja, osoba i mjesta postaju dio individualnog i kolektivnog sjećanja
(Assmann 2006, 54)
3 Henry Rousso u istraživanju sjećanja na period Vichyjevske Francuske kao vektore
sjećanja razmatra politički diskurs, komemorativne rituale, filmove i historiografije
165
