Page 168 - Čuš, Alenka, et al. ur. (2018). Družbeni in politični procesi v sodobnih slovanskih kulturah, jezikih in literaturah. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 168
družbeni in politični procesi v sodobnih slovanskih kultur ah ...
sjećanje koje aktualiziraju „dolazi u postojanje u datom trenutku i mjestu
kroz specifične vrste memorijalnih aktivnosti“ (Wood 1999, 2).
Mit o Goranu
Goran Miloradović, u svom članku „Tri pjesnikova groba“ (2013), bavio se
tzv. „mitom o Goranu“. U njemu, Miloradović je argumentirao o mistifi-
kaciji, ideologizaciji i političkoj upotrebi „mita o Goranu“ u socijalističkoj
Jugoslaviji, a za kojeg tvrdi da se zadržao i do danas u post-jugoslavenskim
državama.4 Taj „mit“, prema Miloradoviću, djelo je neimenovanih ideolo-
ga socijalističke Jugoslavije, a koji je služio u političke i ideološke svrhe in-
tegrativnog djelovanja i promoviranja politike bratstva i jedinstva.
Miloradovićev rad nije ni prvi ni zadnji u konstatiranju mitologi-
zacije i ideologizacije Kovačića u kontekstu društvenog sjećanja u soci-
jalističkoj Jugoslaviji. Miloradović je argumentirao kako je „Kovačićev
posmrtni lik […] promovisan u meru moralne i idejne ispravnosti i stva-
ralačkog kvaliteta“ (ibid, 26) te je postao „simbol mučeništva u ratu pro-
tiv okupatora i njegovih pomagača, a njegova smrt je predstavljana kao
svesna i principijelna žrtve na oltaru pravde i međunacionalnog pomi-
renja“ (ibid, 39). Ovaj je mit održavan brojnim vektorima sjećanja: svje-
dočanstvima, dnevničkim zapisima, rekonstrukcijom smrti i izvještaji-
ma o pronalasku groba, književnim tekstovima, komemoracijama itd.
(ibid, passim).
Suvremene aktualizacije mita, primjerice, u kontekstu pjesničkog fe-
stivala "Goranovo proljeće", ne izražavaju sve diskurzivne razine i koncep-
te, tj. cjelovit mit koji je ispisao Goran Miloradović. Upravo u kontekstu
"Goranovog proljeća", primjerice, naglašava se Kovačićev antifašizam, nje-
gova žrtva i principijelnost uz napomene kako je bio „partizanski borac i
pjesnik“.5
(1991, 219-296), a Nancy Wood historiografiju, svjedočanstva preživjelih, suđenja,
romane i filmove u svojem istraživanju vektora sjećanja poslijeratne traume nakon
Drugog svjetskog rata u Europi (1999, 6, passim).
4 „Post-jugoslavensko“ se ovdje uzima kao vremenska odrednica, van fenomena i
koncepta postsocijalizma i postjugoslavenskih društava.
5 Iz terenskih bilješki autora s otvorenja "Goranovog proljeća" 18. ožujka 2016. go-
dine.
166
sjećanje koje aktualiziraju „dolazi u postojanje u datom trenutku i mjestu
kroz specifične vrste memorijalnih aktivnosti“ (Wood 1999, 2).
Mit o Goranu
Goran Miloradović, u svom članku „Tri pjesnikova groba“ (2013), bavio se
tzv. „mitom o Goranu“. U njemu, Miloradović je argumentirao o mistifi-
kaciji, ideologizaciji i političkoj upotrebi „mita o Goranu“ u socijalističkoj
Jugoslaviji, a za kojeg tvrdi da se zadržao i do danas u post-jugoslavenskim
državama.4 Taj „mit“, prema Miloradoviću, djelo je neimenovanih ideolo-
ga socijalističke Jugoslavije, a koji je služio u političke i ideološke svrhe in-
tegrativnog djelovanja i promoviranja politike bratstva i jedinstva.
Miloradovićev rad nije ni prvi ni zadnji u konstatiranju mitologi-
zacije i ideologizacije Kovačića u kontekstu društvenog sjećanja u soci-
jalističkoj Jugoslaviji. Miloradović je argumentirao kako je „Kovačićev
posmrtni lik […] promovisan u meru moralne i idejne ispravnosti i stva-
ralačkog kvaliteta“ (ibid, 26) te je postao „simbol mučeništva u ratu pro-
tiv okupatora i njegovih pomagača, a njegova smrt je predstavljana kao
svesna i principijelna žrtve na oltaru pravde i međunacionalnog pomi-
renja“ (ibid, 39). Ovaj je mit održavan brojnim vektorima sjećanja: svje-
dočanstvima, dnevničkim zapisima, rekonstrukcijom smrti i izvještaji-
ma o pronalasku groba, književnim tekstovima, komemoracijama itd.
(ibid, passim).
Suvremene aktualizacije mita, primjerice, u kontekstu pjesničkog fe-
stivala "Goranovo proljeće", ne izražavaju sve diskurzivne razine i koncep-
te, tj. cjelovit mit koji je ispisao Goran Miloradović. Upravo u kontekstu
"Goranovog proljeća", primjerice, naglašava se Kovačićev antifašizam, nje-
gova žrtva i principijelnost uz napomene kako je bio „partizanski borac i
pjesnik“.5
(1991, 219-296), a Nancy Wood historiografiju, svjedočanstva preživjelih, suđenja,
romane i filmove u svojem istraživanju vektora sjećanja poslijeratne traume nakon
Drugog svjetskog rata u Europi (1999, 6, passim).
4 „Post-jugoslavensko“ se ovdje uzima kao vremenska odrednica, van fenomena i
koncepta postsocijalizma i postjugoslavenskih društava.
5 Iz terenskih bilješki autora s otvorenja "Goranovog proljeća" 18. ožujka 2016. go-
dine.
166
