Page 173 - Čuš, Alenka, et al. ur. (2018). Družbeni in politični procesi v sodobnih slovanskih kulturah, jezikih in literaturah. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 173
društveno pamćenje i sjećanje na ivana gor ana kovačića
Jelčić je tu kvalitetu argumentirao pozivajući se na svoje ranije rado-
ve, da bi, kako je sam istaknuo, „potvrdio stalnost svojih sudova o njemu“:
bio je pjesnik visokih estetskih kriterija i njima primjerenih am-
bicija. Odlikovao se visokom poetskom imaginacijom i još većom
stvaralačkom disciplinom. Nije bio pjesnik-trenutnog nadahnuća,
nije bio pisac-improvizator nego strpljivi, mukotrpni tragalac za
pravom riječju i promišljeni graditelj svake rečenice. (Jelčić 2003)
Oba autora nisu pristupali ponovnom čitanju i vrednovanju književ-
nog stvaralaštva Ivana Gorana Kovačića. I za Jelčića i za Bratulića Kovačićev
status u hrvatskom književnom kanonu je neprijeporan.
Prema Jelčiću, demistifikacija i dezideologizacija nije imala (ekspli-
citne) političke svrhe. Konačna svrha „čišćenja“ diskursa o Kovačića od
ideološki kondicioniranih fraza bila je konačna objektivna i ideološki ne-
pristrana književnokritička valorizacija – „kad otklonimo sve ideološki
kondicionirane fraze […] kritički ga prosuđujući, njegovo će djelo tek tada
izaći pred nas u svojoj autentičnosti i tek tada sinut će u svojoj realnoj i ne-
krivotvorenoj veličini i ljepoti“ (Jelčić 2003). Dakle, konačno objektivno či-
tanje samo bi potvrdilo Kovačićev status u hrvatskom književnom kanonu.
Svojevrstan odgovor na ovaj poziv stigao je 2015. u kritičkom tekstu
Cvjetka Milanje. Nasuprot nacionalnom ideologijom nabijenim govorima
iz 2003. godine, Milanja je izricao objektivnost argumentirajući višestru-
ko mistificiranje Kovačića: „[e]vo jedne tragične sudbine, oko koje su, a po-
steriori, nicale različite mistifikacije, kada je bila riječ o njegovu književ-
nom djelu, a slično i životu, te nadalje ideološkim opredjeljenjima“ (Milanja
2015). Čitav rad sažeto je i rigorozno kritičko „novo čitanje“ „starog štiva“
Ivana Gorana Kovačića. Strukturom, redoslijedom analize i, donekle, za-
ključcima Milanja se ne odmiče suviše daleko od ranijih analiza Vlatka
Pavletića,7 inzistirajući na tome da pojedina, markantna djela interpretira
u kontekstu cjelokupnog Kovačićevog stvaralaštva, a ne biografije. Milanja
je tako upozorio „na glasovitu mistifikaciju glede pjesme Moj grob, kao na-
govještaj vlastite smrti“ (2015). Za Milanju Kovačić je bez prijepora poe-
ta faber, stvaraoc. U tome, Kovačić je prije svega pannaturist, a na tragu
Pavletićevih teza, Milanja će istaknuti vitalizam kao pjesničku strategiju u
Kovačićevom stvaralaštvu koje bogato tematizira smrt:
7 Akademik Vlatko Pavletić (1930-2007), teoretičar književnosti, kritičar, esejist
i političar autor je više knjiga o Ivanu Goranu Kovačiću, urednik i izbornik više
izdanja i pretisaka Kovačićevih sabranih djela, a dugi je niz godina bio u organizaciji
pjesničkog festivala "Goranovo proljeće"..
171
Jelčić je tu kvalitetu argumentirao pozivajući se na svoje ranije rado-
ve, da bi, kako je sam istaknuo, „potvrdio stalnost svojih sudova o njemu“:
bio je pjesnik visokih estetskih kriterija i njima primjerenih am-
bicija. Odlikovao se visokom poetskom imaginacijom i još većom
stvaralačkom disciplinom. Nije bio pjesnik-trenutnog nadahnuća,
nije bio pisac-improvizator nego strpljivi, mukotrpni tragalac za
pravom riječju i promišljeni graditelj svake rečenice. (Jelčić 2003)
Oba autora nisu pristupali ponovnom čitanju i vrednovanju književ-
nog stvaralaštva Ivana Gorana Kovačića. I za Jelčića i za Bratulića Kovačićev
status u hrvatskom književnom kanonu je neprijeporan.
Prema Jelčiću, demistifikacija i dezideologizacija nije imala (ekspli-
citne) političke svrhe. Konačna svrha „čišćenja“ diskursa o Kovačića od
ideološki kondicioniranih fraza bila je konačna objektivna i ideološki ne-
pristrana književnokritička valorizacija – „kad otklonimo sve ideološki
kondicionirane fraze […] kritički ga prosuđujući, njegovo će djelo tek tada
izaći pred nas u svojoj autentičnosti i tek tada sinut će u svojoj realnoj i ne-
krivotvorenoj veličini i ljepoti“ (Jelčić 2003). Dakle, konačno objektivno či-
tanje samo bi potvrdilo Kovačićev status u hrvatskom književnom kanonu.
Svojevrstan odgovor na ovaj poziv stigao je 2015. u kritičkom tekstu
Cvjetka Milanje. Nasuprot nacionalnom ideologijom nabijenim govorima
iz 2003. godine, Milanja je izricao objektivnost argumentirajući višestru-
ko mistificiranje Kovačića: „[e]vo jedne tragične sudbine, oko koje su, a po-
steriori, nicale različite mistifikacije, kada je bila riječ o njegovu književ-
nom djelu, a slično i životu, te nadalje ideološkim opredjeljenjima“ (Milanja
2015). Čitav rad sažeto je i rigorozno kritičko „novo čitanje“ „starog štiva“
Ivana Gorana Kovačića. Strukturom, redoslijedom analize i, donekle, za-
ključcima Milanja se ne odmiče suviše daleko od ranijih analiza Vlatka
Pavletića,7 inzistirajući na tome da pojedina, markantna djela interpretira
u kontekstu cjelokupnog Kovačićevog stvaralaštva, a ne biografije. Milanja
je tako upozorio „na glasovitu mistifikaciju glede pjesme Moj grob, kao na-
govještaj vlastite smrti“ (2015). Za Milanju Kovačić je bez prijepora poe-
ta faber, stvaraoc. U tome, Kovačić je prije svega pannaturist, a na tragu
Pavletićevih teza, Milanja će istaknuti vitalizam kao pjesničku strategiju u
Kovačićevom stvaralaštvu koje bogato tematizira smrt:
7 Akademik Vlatko Pavletić (1930-2007), teoretičar književnosti, kritičar, esejist
i političar autor je više knjiga o Ivanu Goranu Kovačiću, urednik i izbornik više
izdanja i pretisaka Kovačićevih sabranih djela, a dugi je niz godina bio u organizaciji
pjesničkog festivala "Goranovo proljeće"..
171
