Page 76 - Sedmak, Gorazd, in Almir Peštek, ur. 2015. Strateški aspekti upravljanja turističkom destinacijom / Strateški aspekti upravljanja turistične destinacije. Sarajevo / Koper
P. 76
aktivnostima kao što su finansiranje, planiranje, marketing, donošenje i
provođenje odluka kao i razvoj turističkih proizvoda u destinaciji.
Destinacijski menadžment je kontinuirani proces u kojem turistička
industrija, vlada/uprava i ostali zainteresovani subjekti usmjeravaju razvoj
destinacije s ciljem ostvarivanja zajedničke željene vizije budućnosti
pojedine destinacije. Destinacijski menadžment je rezultat uključivanja
različitih sektora, grupa sudionika i partnera - poput državnih agencija,
lokalnih zajednica, poslovnih klubova i udruženja - koji zajedničkim
radom, svaki iz svoje perspektive, realizuju zajedničke ciljeve pojedine
destinacije. Sveobuhvatni destinacijski menadžment podrazumijeva
profesionalno planiranje, implementaciju, redovno revidiranje i
ocjenjivanje provedenih aktivnosti.“ Postoji mnogo različitih i raznovrsnih
uloga i odgovornosti u destinacijskom menadžmentu i marketingu.
Rješavaju se na različite načine u različitim zemljama, ali obično su
podijeljene na nacionalne, pokrajinske/regionalne i lokalne razine.
Uobičajeno je da je odgovornost na nacionalnom nivou više strategijske
prirode, dok su odgovornosti na lokalnom nivou više vezane za operativne
elemente.
Postoje brojne mogućnosti za upravljanje destinacijom, a svaka vrsta
upravljanja ima određene prednosti i nedostatke. Uloga je destinacijskog
menadžmenta da pomiri interese javnog i privatnog sektora koji su po
prirodi često i suprotni. Holistički pristup destinacijskom menadžmentu i
marketingu zahtjeva partnerstva između različitih nivoa vlasti, među
različitim organizacijama u javnom sektoru, kao i između javnog i
privatnog sektora. Generalno glavna uloga DMO-a trebala bi biti da
nadgleda razvoj i implementaciju kreirane strategije turizma na bazi
potreba učesnika iz javnog i privatnog sektora.
Turističko resursna osnova Bosne i Hercegovine daje realnu osnovu za
razvoj različitih vrsta turizma, odnosno za punu ekonomsku valorizaciju
turističkog potencijala, ali je potreban strateški zaokret u razvoju i
upravljanju destinacijama (Peštek, 2011).
Konkurentnost destinacije. Koncept konkurentnost destinacije se definiše
kao "sposobnost destinacije da isporuči dobra i usluge bolje od drugih
destinacija u onim aspektima turističkog iskustva kojeg turisti smatraju
važnim." (Dwyer i Kim, 2003, p. 374). Richie i Crouch (2000) smatraju da
se konkurentnost turističke destinacije ogleda u sposobnosti destinacije da
na profitabilan način poveća turističku potrošnju i broj posjetilaca vodeći
74
provođenje odluka kao i razvoj turističkih proizvoda u destinaciji.
Destinacijski menadžment je kontinuirani proces u kojem turistička
industrija, vlada/uprava i ostali zainteresovani subjekti usmjeravaju razvoj
destinacije s ciljem ostvarivanja zajedničke željene vizije budućnosti
pojedine destinacije. Destinacijski menadžment je rezultat uključivanja
različitih sektora, grupa sudionika i partnera - poput državnih agencija,
lokalnih zajednica, poslovnih klubova i udruženja - koji zajedničkim
radom, svaki iz svoje perspektive, realizuju zajedničke ciljeve pojedine
destinacije. Sveobuhvatni destinacijski menadžment podrazumijeva
profesionalno planiranje, implementaciju, redovno revidiranje i
ocjenjivanje provedenih aktivnosti.“ Postoji mnogo različitih i raznovrsnih
uloga i odgovornosti u destinacijskom menadžmentu i marketingu.
Rješavaju se na različite načine u različitim zemljama, ali obično su
podijeljene na nacionalne, pokrajinske/regionalne i lokalne razine.
Uobičajeno je da je odgovornost na nacionalnom nivou više strategijske
prirode, dok su odgovornosti na lokalnom nivou više vezane za operativne
elemente.
Postoje brojne mogućnosti za upravljanje destinacijom, a svaka vrsta
upravljanja ima određene prednosti i nedostatke. Uloga je destinacijskog
menadžmenta da pomiri interese javnog i privatnog sektora koji su po
prirodi često i suprotni. Holistički pristup destinacijskom menadžmentu i
marketingu zahtjeva partnerstva između različitih nivoa vlasti, među
različitim organizacijama u javnom sektoru, kao i između javnog i
privatnog sektora. Generalno glavna uloga DMO-a trebala bi biti da
nadgleda razvoj i implementaciju kreirane strategije turizma na bazi
potreba učesnika iz javnog i privatnog sektora.
Turističko resursna osnova Bosne i Hercegovine daje realnu osnovu za
razvoj različitih vrsta turizma, odnosno za punu ekonomsku valorizaciju
turističkog potencijala, ali je potreban strateški zaokret u razvoju i
upravljanju destinacijama (Peštek, 2011).
Konkurentnost destinacije. Koncept konkurentnost destinacije se definiše
kao "sposobnost destinacije da isporuči dobra i usluge bolje od drugih
destinacija u onim aspektima turističkog iskustva kojeg turisti smatraju
važnim." (Dwyer i Kim, 2003, p. 374). Richie i Crouch (2000) smatraju da
se konkurentnost turističke destinacije ogleda u sposobnosti destinacije da
na profitabilan način poveća turističku potrošnju i broj posjetilaca vodeći
74
