Page 86 - Sedmak, Gorazd, in Almir Peštek, ur. 2015. Strateški aspekti upravljanja turističkom destinacijom / Strateški aspekti upravljanja turistične destinacije. Sarajevo / Koper
P. 86
potrošnja turista u posmatranoj državi i prosječna stopa rasta potrošnje
u periodu 2008. - 2012. Najbolje rangirane države su Sjedinjene
Američke Države, Španija i Njemačka respektivno.
Blanke & Chiesa (2013) kreirali su Travel & Tourism Competitiveness
Index (TTCI) koji ima za cilj mjerenje faktora koji doprinose razvoju
sektora turizma u različitim državama. Indeks se bazira na tri kategorije
varijabli koje podstiču konkurentnost turizma. Te kategorije su sumirane
u 3 podindeksa: 1. pravna regulacija turizma; 2. infrastruktura i biznis
okolina te 3. ljudski, kulturni i prirodni resursi. Svi navedeni podindeksi
se sastoje od varijabli kojih je ukupno 14. Rezultati ovog indeksa
ukazuju da je od 140 posmatranih zemalja najbolje rangirana Švicarska
koja tu poziciju drži pet godina. Bosna i Hercegovina je rangirana na 90.
mjesto.
World Tourism Organization rangira države prema broju noćenja i
potrošnji turista. UNWTO Tourism Highligts (2014) ukazuje da su
najbolje rangiranje države kada je u pitanju broj noćenja: Francuska,
Sjedinjene Američke Države i Španija respektivno. Kada je u pitanju
potrošnja turista najbolje rangiranje države su: Sjedinjene Američke
Države, Španija i Francuska respektivno.
Prema saznanjima autora nedovoljno je istražena problematika
utvrđivanje pozicije grada Sarajeva kao turističke destinacije u
poređenju s turističkim destinacijama iz odabranih zemljama EU i SEE
zemalja, što otežava kreiranje javnih politika za strateška usmjerenja
turizma u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. To je motiviralo autore
da provedu ovo istraživanje. Varijable korištene u radu baziraju se na:
Country Brand Ranking (2014) i UNWTO Tourism Highligts (2014).
METODOLOGIJA
Kozak (2004) je identificirao oko 40 različitih modela za rangiranje koji
se razlikuju u broju kompozita ili koraka za utvrđivanje kriterija ranga.
Komparirajući sve mapirane modele, on definira četiri osnovne faze
rangiranja (slika 1), a koje je u svojim analizama opisao i Zairi (1998).
Wober (2001) razlikuje fokus rangiranja, pa tako navodi: rangiranje
profitno-orijentiranih organizacija (poput hotela, restorana, i putnih
agencija), rangiranje neprofitnih organizacija (muzeji, galerije,
84
u periodu 2008. - 2012. Najbolje rangirane države su Sjedinjene
Američke Države, Španija i Njemačka respektivno.
Blanke & Chiesa (2013) kreirali su Travel & Tourism Competitiveness
Index (TTCI) koji ima za cilj mjerenje faktora koji doprinose razvoju
sektora turizma u različitim državama. Indeks se bazira na tri kategorije
varijabli koje podstiču konkurentnost turizma. Te kategorije su sumirane
u 3 podindeksa: 1. pravna regulacija turizma; 2. infrastruktura i biznis
okolina te 3. ljudski, kulturni i prirodni resursi. Svi navedeni podindeksi
se sastoje od varijabli kojih je ukupno 14. Rezultati ovog indeksa
ukazuju da je od 140 posmatranih zemalja najbolje rangirana Švicarska
koja tu poziciju drži pet godina. Bosna i Hercegovina je rangirana na 90.
mjesto.
World Tourism Organization rangira države prema broju noćenja i
potrošnji turista. UNWTO Tourism Highligts (2014) ukazuje da su
najbolje rangiranje države kada je u pitanju broj noćenja: Francuska,
Sjedinjene Američke Države i Španija respektivno. Kada je u pitanju
potrošnja turista najbolje rangiranje države su: Sjedinjene Američke
Države, Španija i Francuska respektivno.
Prema saznanjima autora nedovoljno je istražena problematika
utvrđivanje pozicije grada Sarajeva kao turističke destinacije u
poređenju s turističkim destinacijama iz odabranih zemljama EU i SEE
zemalja, što otežava kreiranje javnih politika za strateška usmjerenja
turizma u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. To je motiviralo autore
da provedu ovo istraživanje. Varijable korištene u radu baziraju se na:
Country Brand Ranking (2014) i UNWTO Tourism Highligts (2014).
METODOLOGIJA
Kozak (2004) je identificirao oko 40 različitih modela za rangiranje koji
se razlikuju u broju kompozita ili koraka za utvrđivanje kriterija ranga.
Komparirajući sve mapirane modele, on definira četiri osnovne faze
rangiranja (slika 1), a koje je u svojim analizama opisao i Zairi (1998).
Wober (2001) razlikuje fokus rangiranja, pa tako navodi: rangiranje
profitno-orijentiranih organizacija (poput hotela, restorana, i putnih
agencija), rangiranje neprofitnih organizacija (muzeji, galerije,
84
