Page 78 - Čotar Konrad Sonja, Borota Bogdana, Rutar Sonja, Drljić Karmen, Jelovčan Giuliana. Ur. 2022. Vzgoja in izobraževanje predšolskih otrok prvega starostnega obdobja. Koper: Založba Univerze na Primorskem
P. 78
ksandra Šindić
rasli nije tu da prestimuliše bebe nego da podrži razvoj pokreta i inicijative
(Šindić 2018, 24). Piklerova smatra da je za razvoj bebe presudan odnos koji
razvija odrasli dok je njeguje. Značaj interpersonalnih odnosa bebe sa maj-
kom (ili zamjenom za majku) u svojoj teoriji afektivne vezanosti predočava
psihoanalitičar John Bowlby (Bowlby 1995) početkom druge polovine pro-
šlog vijeka. Istovremeno, Erik Bern, tvorac transakcione analize naglašava da
je socijalno stimulisanje razvojna potreba svakog djeteta (Jovanović Magyar
2008). Uporedo sa ovim nalazima, neurolog Marien Diamond otkriva mo-
gućnosti poboljšanja mozga mladunaca kroz evolutivno-podržavajuće aktiv-
nosti (Diamond 2001). Danas, zahvaljujući razvoju nauke i tehnologije, mo-
žemo da provirimo u ljudski mozak, da sagledamo aktivnost dječijeg upija-
jućeg uma, razvoj sinapsi i neuro-puteva te uočimo spoljnji uticaju na dozri-
jevanje dječijih nervnih mijelinskih omotača, što i medicinski dokazuje na-
predne pedagoške i psihološke promisli iz prošlog vijeka. Neuronauke u in-
terdisciplinarnom pristupu s pedagogijom utiču na sagledavanje i iznalaže-
nje evolutivno-podržavajućih aktivnosti za razvoj djece provog starosnog
doba (Rajović 2010; Rajović, Šindić i Čampara 2014; Rajović, Šindić i Suzić 2015).
Danas znamo da na razvoj beba utiču naslijeđe, aktivnost same bebe, sredina
(socijalna i materijalna) i interakcija s njom i da je to presudan period u životu.
Zato nisu iznenađujući rezultati ekonomskih istraživanja Jamesa Heck-
mana (2013), jer ukazuju da je novac uložen u predškolsko vaspitanje djece
najbolje investirani kapital svake države. Djeca se optimalno razvijaju i kao
izgrađeni pojedinci svojim radom više doprinose boljitku društva i ostvare-
nju državnog kapitala. James Heckman objasnio je da je najviši povrat novca
od ulaganja u djecu najranije dobi (od rođenja do tri godine), a posebno za
djecu iz materijalno ili socijalno depriviranih porodica. Ako se s ulaganjima
počne tek sa tri ili četiri godine već je puno propušteno jer se vještine stiču
na komplementaran i dinamičan način (Heckman 2013). Autor zaključuje da
bi se najveća pažnja i napori trebali usmjeriti na kvalitetan razvoj u ranom
djetinjstvu, a posebno na institucionalizovano vaspitanje dojenčadi i djece
do tri godine iz depriviranih porodica pošto se na taj način amortizuju ne-
gativne porodične prilike i omogućava bolji razvoj. Danas je predškolskim
vaspitanjem i obrazovanjem obuhvaćen veliki broj mališana, a širom svijeta
postoje uspješni i brojni rani kompenzatorski programi koji podržavaju djecu
čije su porodične prilike neadekvatne (Barnett 2008; Stojaković 2000).
Predškolci i predškolstvo u Bosni i Hercegovini danas
Bosna i Harcegovina je zemlja u tranziciji u poslijeratnim godinama, pogo-
đena teškom ekonomskom, socijalnom i političkom krizom. Cjelokupna dru-
78
rasli nije tu da prestimuliše bebe nego da podrži razvoj pokreta i inicijative
(Šindić 2018, 24). Piklerova smatra da je za razvoj bebe presudan odnos koji
razvija odrasli dok je njeguje. Značaj interpersonalnih odnosa bebe sa maj-
kom (ili zamjenom za majku) u svojoj teoriji afektivne vezanosti predočava
psihoanalitičar John Bowlby (Bowlby 1995) početkom druge polovine pro-
šlog vijeka. Istovremeno, Erik Bern, tvorac transakcione analize naglašava da
je socijalno stimulisanje razvojna potreba svakog djeteta (Jovanović Magyar
2008). Uporedo sa ovim nalazima, neurolog Marien Diamond otkriva mo-
gućnosti poboljšanja mozga mladunaca kroz evolutivno-podržavajuće aktiv-
nosti (Diamond 2001). Danas, zahvaljujući razvoju nauke i tehnologije, mo-
žemo da provirimo u ljudski mozak, da sagledamo aktivnost dječijeg upija-
jućeg uma, razvoj sinapsi i neuro-puteva te uočimo spoljnji uticaju na dozri-
jevanje dječijih nervnih mijelinskih omotača, što i medicinski dokazuje na-
predne pedagoške i psihološke promisli iz prošlog vijeka. Neuronauke u in-
terdisciplinarnom pristupu s pedagogijom utiču na sagledavanje i iznalaže-
nje evolutivno-podržavajućih aktivnosti za razvoj djece provog starosnog
doba (Rajović 2010; Rajović, Šindić i Čampara 2014; Rajović, Šindić i Suzić 2015).
Danas znamo da na razvoj beba utiču naslijeđe, aktivnost same bebe, sredina
(socijalna i materijalna) i interakcija s njom i da je to presudan period u životu.
Zato nisu iznenađujući rezultati ekonomskih istraživanja Jamesa Heck-
mana (2013), jer ukazuju da je novac uložen u predškolsko vaspitanje djece
najbolje investirani kapital svake države. Djeca se optimalno razvijaju i kao
izgrađeni pojedinci svojim radom više doprinose boljitku društva i ostvare-
nju državnog kapitala. James Heckman objasnio je da je najviši povrat novca
od ulaganja u djecu najranije dobi (od rođenja do tri godine), a posebno za
djecu iz materijalno ili socijalno depriviranih porodica. Ako se s ulaganjima
počne tek sa tri ili četiri godine već je puno propušteno jer se vještine stiču
na komplementaran i dinamičan način (Heckman 2013). Autor zaključuje da
bi se najveća pažnja i napori trebali usmjeriti na kvalitetan razvoj u ranom
djetinjstvu, a posebno na institucionalizovano vaspitanje dojenčadi i djece
do tri godine iz depriviranih porodica pošto se na taj način amortizuju ne-
gativne porodične prilike i omogućava bolji razvoj. Danas je predškolskim
vaspitanjem i obrazovanjem obuhvaćen veliki broj mališana, a širom svijeta
postoje uspješni i brojni rani kompenzatorski programi koji podržavaju djecu
čije su porodične prilike neadekvatne (Barnett 2008; Stojaković 2000).
Predškolci i predškolstvo u Bosni i Hercegovini danas
Bosna i Harcegovina je zemlja u tranziciji u poslijeratnim godinama, pogo-
đena teškom ekonomskom, socijalnom i političkom krizom. Cjelokupna dru-
78
