Page 86 - Čotar Konrad Sonja, Borota Bogdana, Rutar Sonja, Drljić Karmen, Jelovčan Giuliana. Ur. 2022. Vzgoja in izobraževanje predšolskih otrok prvega starostnega obdobja. Koper: Založba Univerze na Primorskem
P. 86
ksandra Šindić
vovremeno se ne odreaguje, najugroženiji su oni najranjiviji i najmlađi čla-
novi društva. Država koja ulaže dovoljno sredstava u najmlađe, osigurava i
podržava svoju budućnost – djecu. Dakle, u interesu svih članova društva je
da se osigura dobar start svakoj bebi (Heckman 2013), što bi trebao biti po-
sebno značajan zadatak u svim državama u kojima su nepovoljne ekonom-
ske prilike. Mada mnoge uskraćenosti na ranom uzrastu koje ometaju razvoj
cjelokupne djetinje ličnosti nisu finansijske prirode (Bowlby 1965; Jovanović
Madyar 2008; Stewart i Joins 2011), potrebno je posebnu pažnju posvetiti či-
njenici da je stopa siromašne djece u Bosni i Hercegovini visoka. Prema poda-
cima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine (2013), u 2011. godini 30,5
djece živi u siromaštvu, a među njima su najbrojnija djeca koja žive u rural-
nim oblastima, u višečlanim porodicama, gdje roditelji imaju skromno obra-
zovanje i mahom su nezaposleni. Takođe, ono što je specifično za ovu zemlju
je izuzetno niska stopa obuhvata djece predškolskim ustanovama (oko 14
djece do šest godina idu u vrtić, a 4,44 djece do tri godine pohađa vrtić)
(Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine 2017; 2018). Obuhvat djece iz ri-
zičnih skupina je neznatan.
Da bih futurološki sagledala strateške razvojne elemente vaspitanja djece
do tri godine u Bosni i Hercegovini pristupila sam SWOT-analizi. Nastojala
sam timski istražiti i dugoročno sagledati vaspitanje djece do tri godine u BiH
iz ugla predškolskih radnika, njihovu viziju optimalne podrške najmlađima,
ranom razvoju i učenju, promišljanje o tome kako je ostvariti, organizovati
i metodički oblikovati te predispozicije i ograničenja za to. Ono što vaspi-
tači vide kao viziju kojoj treba stremiti je veći obuhvat djece predškolskim
vaspitanjem u BiH i besplatno uključivanje sve djece iz rizičnih skupina insti-
tucionalizovanim predškolskim programima. Glavno oruđe na tom putu je
senzibilizacija javnosti i edukacija o značaju i specifičnosti ranog djetinjstva,
informisanje društva i pojedinaca s ciljem optimalnije preraspodjele sred-
stava budžeta, ulaganja i donacija, donošenja i primjena adekvatne vaspitno-
obrazovne strategije i zakonske regulative. Takođe, vaspitači uočavaju po-
trebu bolje organizacije rada sa bebama u predškolskim ustanovama, do-
datnog stručnog obrazovanja studenata i vaspitača za vaspitanje djece do
tri godine starosti i naglašenije uključivanje porodice u vaspitno-obrazovni
proces, osavremenjavanje dijela Programa predškolskog vaspitanja i obrazo-
vanja (2007) koji se odnosi na uzrast do tri godine i sl.
U mnogim evropskim zemljama je prepoznat značaj predškolske ustanove
i vaspitanja za djecu do tri godine što rezultire visokom stopom uključenosti
djece u predškolske programe u prvom starosnom dobu (od završetka poro-
diljskog odsustva pa do tri godine starosti) u tim državama (Hočevar i Kovač
86
vovremeno se ne odreaguje, najugroženiji su oni najranjiviji i najmlađi čla-
novi društva. Država koja ulaže dovoljno sredstava u najmlađe, osigurava i
podržava svoju budućnost – djecu. Dakle, u interesu svih članova društva je
da se osigura dobar start svakoj bebi (Heckman 2013), što bi trebao biti po-
sebno značajan zadatak u svim državama u kojima su nepovoljne ekonom-
ske prilike. Mada mnoge uskraćenosti na ranom uzrastu koje ometaju razvoj
cjelokupne djetinje ličnosti nisu finansijske prirode (Bowlby 1965; Jovanović
Madyar 2008; Stewart i Joins 2011), potrebno je posebnu pažnju posvetiti či-
njenici da je stopa siromašne djece u Bosni i Hercegovini visoka. Prema poda-
cima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine (2013), u 2011. godini 30,5
djece živi u siromaštvu, a među njima su najbrojnija djeca koja žive u rural-
nim oblastima, u višečlanim porodicama, gdje roditelji imaju skromno obra-
zovanje i mahom su nezaposleni. Takođe, ono što je specifično za ovu zemlju
je izuzetno niska stopa obuhvata djece predškolskim ustanovama (oko 14
djece do šest godina idu u vrtić, a 4,44 djece do tri godine pohađa vrtić)
(Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine 2017; 2018). Obuhvat djece iz ri-
zičnih skupina je neznatan.
Da bih futurološki sagledala strateške razvojne elemente vaspitanja djece
do tri godine u Bosni i Hercegovini pristupila sam SWOT-analizi. Nastojala
sam timski istražiti i dugoročno sagledati vaspitanje djece do tri godine u BiH
iz ugla predškolskih radnika, njihovu viziju optimalne podrške najmlađima,
ranom razvoju i učenju, promišljanje o tome kako je ostvariti, organizovati
i metodički oblikovati te predispozicije i ograničenja za to. Ono što vaspi-
tači vide kao viziju kojoj treba stremiti je veći obuhvat djece predškolskim
vaspitanjem u BiH i besplatno uključivanje sve djece iz rizičnih skupina insti-
tucionalizovanim predškolskim programima. Glavno oruđe na tom putu je
senzibilizacija javnosti i edukacija o značaju i specifičnosti ranog djetinjstva,
informisanje društva i pojedinaca s ciljem optimalnije preraspodjele sred-
stava budžeta, ulaganja i donacija, donošenja i primjena adekvatne vaspitno-
obrazovne strategije i zakonske regulative. Takođe, vaspitači uočavaju po-
trebu bolje organizacije rada sa bebama u predškolskim ustanovama, do-
datnog stručnog obrazovanja studenata i vaspitača za vaspitanje djece do
tri godine starosti i naglašenije uključivanje porodice u vaspitno-obrazovni
proces, osavremenjavanje dijela Programa predškolskog vaspitanja i obrazo-
vanja (2007) koji se odnosi na uzrast do tri godine i sl.
U mnogim evropskim zemljama je prepoznat značaj predškolske ustanove
i vaspitanja za djecu do tri godine što rezultire visokom stopom uključenosti
djece u predškolske programe u prvom starosnom dobu (od završetka poro-
diljskog odsustva pa do tri godine starosti) u tim državama (Hočevar i Kovač
86
