Page 174 - Čuš, Alenka, et al. ur. (2018). Družbeni in politični procesi v sodobnih slovanskih kulturah, jezikih in literaturah. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 174
družbeni in politični procesi v sodobnih slovanskih kultur ah ...
Inače su horibilni motivi, u skladu s tim, proizvod legendizacije,
mitopoetizacije, potkrijepljene vjerovanjima, bajkama, pričanjima iz us-
mene narodne predaje, što indirektno dokazuju i neke Goranove pjesme
'na narodnu' […] Pritom valja imati na umu da Goran takovrsne motive
rabi kako bi dekorirao neki događaj ili lirski 'proniknuo' u prirodu, čemu
su dokaz i druge pjesme (Mračno doba). (Milanja 2015)
Tako, prema Milanji, ni Jama nije Kovačićevo predviđanje zločina koji
će mu se sručit na glavu (Bratulić 2003), ni predviđanje vlastite tragične
sudbine (Jelčić 2003), pa čak ni
ovdje [u Jami] nije riječ o izravnom 'odrazu' zbilje, nego je riječ
o kognitivnim radnjama koje selekcioniraju, reduciraju, rekon-
struiraju, pa dakle i konstruiraju tuđe iskustvo na osnovi kojega
se proizvodi poemični pripovjedni plan, pa je dakle riječ o iskazu
'rezonera' koji nudi 'svoju' verziju događaja, svoju ideologiju i svo-
ju estetiku'. (Milanja 2015)
Milanjina kritika i ponovno čitanje nije značajno doprinijelo izmješta-
nju ili premještanju, tj. (re/de-)valorizaciji Kovačića u kontekstu hrvatskog
(nacionalnog) književnog kanona, već se postavilo kao sveobuhvatna (re-)
konstatacija njegovog nepromijenjenog statusa. Pa ipak, u kronologiji ove
epizode djelovalo je kao konačni obol pokušaja reinterpretacije Kovačića,
nakon njegove demistifikacije i dezideologizacije. Štoviše, Milanjin nagla-
sak na osporavanju mistifikacija pojedinih djela u Kovačićevom književ-
nom stvaralaštvu ostavlja dojam konačnog pečata razrješavanja "starih"
mitova, barem na književnokritičkoj razini.
Zaključak
Vektori sjećanja, kako je u svojoj knjizi pokazala Nancy Wood (1999
passim), mogu biti povod širokim društvenim raspravama i prijeporima o
povijesnim epizodama, društvenim kategorijama i shvaćanjima vezanima
uz društveno sjećanje, kao i ponovnim evokacijama prošlosti. Ipak, u ovom
radu istaknuta epizoda iz kronologije društvenog sjećanja na Kovačića, ko-
liko sam uspio saznati, nije pokrenula značajnije društvene prijepore ni
rasprave.
Goran Miloradović ukazao je kako je „[p]romena vladajuće ideologi-
je otvorila […] mogućnost da se pokuša promena svrhe mita“ (2013, 41), te
da danas „usled promenjenog istorijskog konteksta on sada ometa formira-
nje konsenzusa oko slike prošlosti i otvara nove društvene i političke pode-
172
Inače su horibilni motivi, u skladu s tim, proizvod legendizacije,
mitopoetizacije, potkrijepljene vjerovanjima, bajkama, pričanjima iz us-
mene narodne predaje, što indirektno dokazuju i neke Goranove pjesme
'na narodnu' […] Pritom valja imati na umu da Goran takovrsne motive
rabi kako bi dekorirao neki događaj ili lirski 'proniknuo' u prirodu, čemu
su dokaz i druge pjesme (Mračno doba). (Milanja 2015)
Tako, prema Milanji, ni Jama nije Kovačićevo predviđanje zločina koji
će mu se sručit na glavu (Bratulić 2003), ni predviđanje vlastite tragične
sudbine (Jelčić 2003), pa čak ni
ovdje [u Jami] nije riječ o izravnom 'odrazu' zbilje, nego je riječ
o kognitivnim radnjama koje selekcioniraju, reduciraju, rekon-
struiraju, pa dakle i konstruiraju tuđe iskustvo na osnovi kojega
se proizvodi poemični pripovjedni plan, pa je dakle riječ o iskazu
'rezonera' koji nudi 'svoju' verziju događaja, svoju ideologiju i svo-
ju estetiku'. (Milanja 2015)
Milanjina kritika i ponovno čitanje nije značajno doprinijelo izmješta-
nju ili premještanju, tj. (re/de-)valorizaciji Kovačića u kontekstu hrvatskog
(nacionalnog) književnog kanona, već se postavilo kao sveobuhvatna (re-)
konstatacija njegovog nepromijenjenog statusa. Pa ipak, u kronologiji ove
epizode djelovalo je kao konačni obol pokušaja reinterpretacije Kovačića,
nakon njegove demistifikacije i dezideologizacije. Štoviše, Milanjin nagla-
sak na osporavanju mistifikacija pojedinih djela u Kovačićevom književ-
nom stvaralaštvu ostavlja dojam konačnog pečata razrješavanja "starih"
mitova, barem na književnokritičkoj razini.
Zaključak
Vektori sjećanja, kako je u svojoj knjizi pokazala Nancy Wood (1999
passim), mogu biti povod širokim društvenim raspravama i prijeporima o
povijesnim epizodama, društvenim kategorijama i shvaćanjima vezanima
uz društveno sjećanje, kao i ponovnim evokacijama prošlosti. Ipak, u ovom
radu istaknuta epizoda iz kronologije društvenog sjećanja na Kovačića, ko-
liko sam uspio saznati, nije pokrenula značajnije društvene prijepore ni
rasprave.
Goran Miloradović ukazao je kako je „[p]romena vladajuće ideologi-
je otvorila […] mogućnost da se pokuša promena svrhe mita“ (2013, 41), te
da danas „usled promenjenog istorijskog konteksta on sada ometa formira-
nje konsenzusa oko slike prošlosti i otvara nove društvene i političke pode-
172
